lim, drvo, platno, ‘microtopping’, žbuka, staklo

razne dimenzije, razne tehnike

Godina projektiranja: 2013., Realizacija:

2015.–2016.

autori: Damir Gamulin i Antun Sevšek (koncepcija, interijer, prostorno i likovno oblikovanje postava, mobilijar, vizualni identitet, signalizacija)

projektni tim: Irena Bakić (autorska suradnja),

Jure Živković, Hana Grebenar, Melita Čavlović

Memorijalni centar Lipa pamti, i živi, čuva sjećanje na 30. travanj 1944. kada je selo Lipa u potpunosti uništeno i opljačkano, a svih tada prisutnih 269 stanovnika ubijeno. Nalazi se u zgradi bivše osnovne škole i pošte gdje se od 1969. do zatvaranja krajem 80-tih godina nalazio muzej i društveni dom izveden po projektu Igora Emilia i Darka Turata. Rad na novouređenom muzeju uključivao je cjelokupnu sanaciju unutrašnjosti kuće, novo prostorno i likovno rješenje interijera, osmišljavanje izložaka i multimedijskog sadržaja, grafičko oblikovanje i opremanje postava, zaključno s vizualnim identitetom zbirke. Projektantski se temelji na ukidanju distinkcije između prostornog rješenja, muzejsko-prezentacijskog mobilijara, završne artikulacije muzeološkog sadržaja i organizacije izložaka. Prostorni je okvir, tako, tretiran kao sastavni dio postava. Elementi postava, s druge strane, tretirani su kao gradivni elementi prostornih sekvenci. Postav se svodi na niz paralelnih izložbenih sekvenci razmještenih unutar ovješenog crno ožbukanog tunela. Prvu čini niz od 91 prosvijetljenih konzola koje predstavljaju svaku od razrušenih i spaljenih kuća, zajedno s imenima svih žrtava koje su se u njima našle. Slijedi sekvenca od pet čeličnih stropnih kućišta s usmjerenim zvučnicima koji se aktiviraju senzorima, a kojima se posjetiteljima u obliku prostorne zvučne instalacije obraća Danica Maljavac, dugogodišnja kustosica prethodnog postava. Ključnu sekvencu čini niz od osam za ovaj postav projektiranih optičkih uređaja koji prezentiraju jedini fizički trag zbivanja, a to su slučajno sačuvane fotografije koje su njemački vojnici snimali na dan pokolja. Optički se uređaji aktiviraju prolaskom posjetitelja rastvarajući pred njima ove potresne prizore. Kroz analogno generiranu sliku nastojala se osvijestiti materijalnost samih fotografija, kao i čin njihovog nastanka, pružiti posjetitelju intimniji odnos s medijem i njegovim sadržajem, nasuprot ubrzanoj zastari i sveprisutnosti digitalnih prikazivačkih tehnologija.